Narodni naziv |
Tušt |
Phylum/Razdeo |
Magnoliophyta |
Klasa |
Magnoliopsida |
Red |
Caryophyllales |
Familija |
Portulacaceae |
Vrsta |
Portulaca oleracea L. 1753 subsp. oleracea
|
Srodne vrste |
|
Biologija |
Jednogodišnja, sukulentna, zeljasta biljka. Stablo je poleglo, razgranato, dugačko 10-40 cm. Iz jednog korena polazi veliki broj izdanaka koji su veoma krti, pa je biljku veoma teško iščupati sa korenom. Listovi su sedeći, naspramni, obrnuto jajoliki do lopatičasti, po obodu celi, sukulentni. Cvetovi su dvopolni, žuti, sitni i sedeći. Nalaze se u grupama od 2-3 u pazuhu listova, obuhvaćeni krupnim braktealnim listovima. Plod je čaura. Cvetanje i oprašivanje: od jula do prvih mrazeva; entomofilija (insektima), autogamija (samooprašivanje), kleistogamija. Plodonošenje i raznošenje: od avgusta do izmrzavanja; mirmekohorija (mravima), antropohorija (čovek), autohorija (samorasejavanje). Životna forma: a Mes-Mac T scap. Tokom celog leta biljka sukcesivno niče i veoma brzo raste. Zahteva osvetljenje i toplotu, dobro podnosi sušu. Cveta samo za vreme sunčanih perioda. (Soó, 1970; Újvárosi, 1972; Hegi, 1979)
|
Biologija |
Okopavine, voćnjaci, vinogradi, napuštene bašte i dvorišta, trotoari (u pukotinama asfalta, betona i između cigli), smetlišta.
|
Stanište 1 |
TJ4 ransportne mreže i druge zone površinskih konstrukcija
J4.6 Trotoari i zone rekreacije
|
Stanište 2 |
J6 Deponije otpada
J6.1 Zajednice korova na deponijama otpada
|
Stanište 3 |
J6 Deponije otpada
J6.4 Poljoprivredni i hortikulturni otpad
|
Stanište 4 |
I2 Kulturne površine bašta i parkova
I2.3 Korovske zajednice nedavno skorije napuštenih bašta
|
Stanište 5 |
I1 Obradive površine i bašte u kojima se gaje usevi za tržište
I1.3 Obradive površine sa monokulturama koje rastu pod agrikulturnim metodama malog intenziteta
|
Stanište 6 |
I1 Obradive površine i bašte u kojima se gaje usevi za tržište
I1.1 Intenzivne monokulture
|
Način unošenja |
Slučajno |
|
Širenju ove vrste doprinosi i transport semenske robe sa sitnim semenima (mak, detelina, lucerka). Biljku neki autori smatraju kosmopolitskom (Soó, 1970; Újvárosi, 1972) dok Hegi (Hegi, 1979) navodi da ima pantropsko-suptropski areal. Takođe, veliki problem je i način na koji je biljka dospela u Mediteran. Bez obzira na neslaganje raznih autora o poreklu i vremenu unošenja ove biljke u Evropu, ovu vrstu u Vojvodini možemo smatrati invazivnom, naročito u poslednjih 15-20 godina. Veoma intezivno se širi i skoro isključivo se javlja masovno.
|
Vektor |
Prirodno rasprostranjena |
|
|
Populacioni status |
Formirana |
|
Populacije su izuzetno velike, sastoje se od velikog broja jedinki i pokrivaju jako velike površine.
|
Prisutnost |
Veoma česta |
|
Rasprostranjena širom Vojvodine. Odsustvuje sa stepa na lesu, u gustim usevima i ruderalnim staništima sa visokim korovskim zajednicama. U Vojvodini je odomaćena i nalazi se u intezivnom širenju.
|
Autohtoni areal |
Afrika | Severna Afrika | Azija | Jugoistočna Azija (Tropski i suptropski region), Južna Azija (Tropski i suptropski region) | Evropa | Južna Evropa (Mediteransko područje ) |
|
Alohtoni areal |
Azija | Srednja Azija (Umerena zona) | Evropa | Istočna Evropa, Južna Evropa, Srednja Evropa, Zapadna Evropa | Severna Amerika | Kanadski Istok, Kanadski Centar, Kanadski Srednji zapad, Kanadski Daleki zapad, Sjedinjene Američke Države – Jug, Sjedinjene Američke Države – Zapad, Sjedinjene Američje Države – Istok |
|
Obradio |
Boris Radak |
|
|